PRIZNAVANJE TROŠKOVA PROMIDŽBE, REPREZENTACIJE I DAROVANJA
- studeni 17, 2016
Troškovi promidžbe, reprezentacije i darovanja poslovni su troškovi trgovačkog društva. S motrišta poreza na dobitak, neki se od njih djelomično uključuju u osnovicu toga poreza, a neki su u potpunosti priznati. Ti su troškovi najčešće jasno razgraničeni, no u poslovnoj praksi nije uvijek jednostavno razlikovati troškove promidžbe, darovanja i reprezentacije. Ponekad se pojave dvojbe kada platiti porez na dohodak, PDV ili te troškove uključiti u osnovicu poreza na dobitak. U sustavu poreza na dodanu vrijednost za neke od tih izdataka pretporez se može odbiti u cijelosti (promidžba, reklama) i bez naknadnog zaračunavanja, dok se u nekim slučajevima PDV može odbiti pri nabavi dobara i usluga kao pretporez, ali ga treba zara- čunati pri isporuci. No, u nekim drugim slučajevima pretporez se ne može odbiti (reprezentacija). Zakon o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04. – 143/14.) prigodne darove, promidžbu i reprezentaciju razgraničava pojedinačnim vrijednostima, načinima pakiranja odgovarajućim oznakama i sl.
Darovanja zaposlenicima, u pravilu, smatraju se plaćom, osim onih koje je zakonodavac odredio kao neoporezive primitke odredbama čl. 13. i 16. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05. – 157/14.).
Reprezentacija se samo djelomično, u svoti od 30 %, priznaje kao porezni rashod pri utvrđivanju osnovice poreza na dobitak. Prema čl. 61. st. 1. t. b) Zakona o PDV-u, nema mogućnosti odbitka pretporeza pri nabavi dobara i usluga za potrebe reprezentacije. Reprezentacijom se smatraju izdatci za ugošćenje poslovnih partnera, darivanje poslovnih partnera prigodnim darovima (iako se na tim darovima nalazi znak tvrtke), plaćanje izdataka odmora, sporta, rekreacije i razonode, izdataka za najam automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor i sl. za potrebe poslovnih partnera.
Promidžba se, u smislu poreza na dobitak, smatra porezno priznatim rashodom. Međutim, u smislu poreza na dodanu vrijednost, ako se promidžba ostvaruje isporukom dobara i usluga, tada se na takvu isporuku plaća porez na dodanu vrijednost ako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 7. st. 4. Zakona o PDV-u odnosno čl. 11. Pravilnika o PDV-u, kao što je prethodno opisano. U skladu s čl. 7. st. 6. Zakona o porezu na dobit, isporuka dobara čija je pojedinačna vrijednost (bez PDV-a) do 160,00 kn, ako se isporuka obavlja u svrhu promidžbe i ako je riječ o proizvodima koji su: – posebno prilagođeni za te svrhe i – imaju apliciranu oznaku “nije za prodaju” te – drugi reklamni predmeti s oznakom tvrtke ili proizvoda ili drugog oblika reklame kao što su: čaše, pepeljare, olovke, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i sl. te se daju na uporabu u prodajnom prostoru kupca, ne smatra se reprezentacijom nego priznatim poreznim troškom. To znači da se ti troškovi za potrebe utvrđivanja osnovice poreza na dobitak ne moraju dijeliti 70 : 30 (na oporezivi i neoporezivi dio), nego se priznaju kao trošak u cjelini. Budući da su gotovo istovjetne vrste proizvoda navedene i u čl. 11. st. 4. Pravilnika o PDV-u, naše je mišljenje da se pri isporuci navedenih dobara ne obračunava PDV. Odredbama čl. 7. st. 1. t. 3. Zakona o porezu na dobit posebno je određeno da se 70 % troškova reprezentacije ne priznaje kao porezni rashod, za razliku od promidžbe koja se u potpunosti priznaje kao porezni rashod. Reprezentacija je prema čl. 7. st. 1. t. 3. Zakona o porezu na dobit definirana kao ugošćenje, darovi s ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškovi odmora, sporta, rekreacije i razonode, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor u visini nastalih troškova iz poslovnih odnosa s poslovnim partnerom. Na sličan način i Zakon o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04. – 143/14.) definira reprezentaciju kada je riječ o priznavanju troškova obrta i slobodnih zanimanja u čl. 22. st. 1. t. 1.